U njegovom oklopu (perici poput gljive, svijetloljubičastoj šminki, haljini sa šljokicama) ne biste prepoznali Matthewa. Stvorio je ovu personu kako bi se borio protiv stigmatizacije HIV-a, koja je u Sjevernoj Irskoj toliko jaka da je stvorio alter ego kako bi preživio.
„Cherrie” je 11-minutni film u kojem priča kako je postao HIV-pozitivan, utonuo u očaj i uspio se podići, unatoč žestokom zlostavljanju od ljudi oko njega: oštrim i paklenim osudama.
Kao sjajnu zvijezdu Belfastove transvestitske scene, Matthewovi roditelji uvijek posjećuju njegov nedjeljni šou, odmah nakon mise.
Redatelj: Nicky Larkin
Fotografija: Jenny Atcheson
Editor: Jules Lyndon
Zvuk: Graeme Denny, Terry Grew
Druga kamera: Gerard Donnelly
Produkcija: Federica Cianetti, Patricia Moore
Muzika: Tony Fitz
Prijevod: Adrian Lancashire, Zoran Dugorepec, Karlo Solina
Intervju
Nicky Larkin Redatelj
„Htio sam snimiti cijeli proces transformacije, gdje Matt/Cherrie gleda ravno u gledatelja, kao da gleda u ogledalo.”
- Možeš li nam reći nešto o sebi?
Ja sam scenarist i redatelj iz Birra u Irskoj, ali posljednjih sedam godina živim i radim u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. Započeo sam svoju karijeru kao likovni umjetnik, studirao sam likovnu umjetnost u Galwayu i na londonskom sveučilištu Chelsea College of Art, ali s godinama sam se više okrenuo snimanju filmova.
- Zašto si htio ispričati Matthewovu priču?
Htio sam snimiti film o HIV-u zbog radikalnih promjena i ogromnog medicinskog napretka u liječenju, što znači da sada možete živjeti punim i zdravim životom. HIV više nije zastrašujuća bolest kakva je nekoć bila, danas je to stanje koje se vrlo lako može kontrolirati. Ipak, shvaćanje javnosti još je uvijek čvrsto ukorijenjeno u prošlosti, osobito u ovom dijelu svijeta, pa još uvijek postoji velika stigma oko HIV-a. Kada ljudi razmišljaju o HIV-u, još uvijek vide one grozne slike iz 1980-ih, ali stvarnost je danas sasvim drugačija. Tako da sam htio ispričati tu priču.
Matt je jedina otvoreno HIV-pozitivna osoba koja živi u Sjevernoj Irskoj, što je nevjerojatno hrabro, a k tome je i prirodni izvođač, stoga sam znao da će biti briljantan u filmu! A njegova je priča još zanimljivija jer dolazi iz religiozne sredine; kako nam kaže u filmu, svećenik mu je rekao neka sjedi u stražnjem dijelu crkve, a tijekom odrastanja suočavao se sa svim vrstama groznih predrasuda. Srećom, njegovi su roditelji Kathy i Terry stvarno sjajni ljudi i nevjerojatna su mu podrška na svakom koraku njegovog putovanja.
- Matthew postaje Cherrie tijekom filma dok gleda ravno u gledatelja. Snimao si u ekstremno krupnom planu, zbog čega smo se osjećali kao da ne možemo pobjeći. Koja ti je bila namjera?
Htio sam snimiti cijeli proces transformacije, gdje Matt/Cherrie gleda ravno u gledatelja, kao da gleda u ogledalo. Jenny Atcheson, naša sjajna snimateljica, koristila je EyeDirect kameru kako bi Matt mogao gledati ravno u objektiv, a istovremeno mu je služila kao ogledalo za nanošenje šminke. Znači, započinje film kao Matt, a završava kao Cherrie, sve dok gleda ravno u nas!
Htio sam snimati u ekstremno krupnom planu kada Cherrie gledatelju izgovara te grozne uvrede. Matt je zapravo i sam žrtva tih uvreda i opakih internetskih provokatora. Matt mi je poslao snimke zaslona, a ja sam to prilagodio za scenarij koji bi Cherrie izvela pred kamerom.
Mislim da je vrlo lako poslati te grozne uvrede kad vas štiti pametni telefon, kad postanete kao ratnik na tipkovnici. Ali kada vam netko u lice govori te iste riječi, to je vrlo snažno i prilično uznemirujuće. I mislim da ljudi trebaju shvatiti da je sve to isto, da te riječi imaju isti razoran učinak na nekoga, da se nije lakše nositi s time samo zato što je na internetu. Ljudi moraju biti svjesni snage svojih riječi, čak i ako ih samo pišu na pametnim telefonima.
Što se tiče intervjua s njegovim roditeljima, otpočetka sam zamišljao (i planirao) da će Mattova majka Kathy biti naša sugovornica, no, kako se ispostavilo, na dan kada smo trebali snimiti taj dio, nije bila dostupna. Stoga smo umjesto toga intervjuirali Mattovog oca Terryja, koji nikad prije nije govorio o Mattovoj dijagnozi… i kao što možete vidjeti u filmu, potpuno nas je očarao svojim nastupom, bio je briljantan! Iduće godine kad smo snimali dokumentarac o Mattovoj priči za BBC, došlo je do nadmetanja između Mattovih roditelja oko toga tko će biti najbolji na ekranu!
„Stvarno sam zadivljen njime. Nije morao podijeliti svoju priču. No učinio je to kako bi bio svijetla točka svima onima koji također pate.”
- Vaš je film imao sjajne projekcije na festivalima diljem svijeta. Bavi se lokalnom situacijom, ali prenosi univerzalnu poruku.
Film je prikazan u vrlo dalekim mjestima poput Koreje i Brazila, a nevjerojatno je to što su se ljudi posvuda mogli povezati s Mattovom pričom. Mislim da je to lokalna priča, ali priča poznata svugdje u svijetu, a Matt je tako topao i simpatičan momak s kojim se vrlo lako povezati, njegova karizma doista sjaji gledatelju kroz ekran.
Bio sam potpuno oduševljen što je film tako dobro prihvaćen i što se pogledao u toliko zemalja na toliko različitih festivala. Također smo išli na nekoliko festivala, a vrhunac je bio kada smo se Cherrie i ja šepurili na crvenom tepihu u Dinardu.
- Istospolni brakovi konačno su postali zakonski priznati u Sjevernoj Irskoj 13. siječnja 2020. Počinju li se stvari mijenjati na bolje?
Ovdje imamo političku stranku pod imenom DUP koji su konzervativna kršćanska stranka odgovorna za gomilu homofobne retorike pune mržnje. Nažalost, oni su dio vlade ovdje gore i imaju veliku moć i utjecaj. Ironija je u tome što su unionistička stranka, što znači da žele da Sjeverna Irska ostane dio Ujedinjenog Kraljevstva, no ipak ne žele iste zakone kao ostatak Ujedinjenog Kraljevstva kada je riječ o bračnoj jednakosti i pobačaju! Oni su političko krilo 16. stoljeća!
No umjetnost je moćno oruđe prosvjeda. Postoji kazališna skupina pod imenom Ansambl iz Belfasta, u kojoj je Matt jedan od glavnih članova, koja je prošle godine napravila operu pod nazivom „Grozota” uz pomoć Conora Mitchella, u kojoj se izgovaraju i doslovce uglazbljuju sve homofobne izjave DUP-a. Dakle, to je bila kombinacija zaista prekrasne glazbe i teksta prepunog mržnje, što je naglasilo snagu jezika kada ga političari neodgovorno koriste.
Snimio sam dokumentarac o tome kako je nastala opera, od prvih proba u crkvi u Belfastu pa sve do rasprodanih izvedbi u kazalištu Lyric. The Guardian je izvedbi dao recenziju od 5 zvjezdica, a The Observer ju je uvrstio među 10 najboljih izvedbi klasične glazbe u 2019.
Ali tijekom procesa snimanja, najnevjerojatnija stvar koja se dogodila iz perspektive redatelja, i to potpuno slučajno, bila je da je prijedlog o zakonu o jednakosti brakova prešao u zakon, na pola puta kroz proces proba za operu. Došlo je do velikih prosvjeda i slavlja izvan sjedišta vlade u Stormontu. Dakle, to je dokumentarac ne samo o stvaranju opere, nego i o povijesnom trenutku promjene u Sjevernoj Irskoj. Kao rezultat toga što je prijedlog zakona o bračnoj jednakosti prešao u zakon kada je opera bila spremna, u zraku je bio pravi osjećaj slavlja i nade jer su se stvari stvarno počele mijenjati u Sjevernoj Irskoj.
- Kako je Matthew danas?
Teško je to vrijeme za Cherrie Ontop jer su svi njezini nastupi u kabaretu otkazani zbog ograničenja uzrokovanih COVID-om. Matt je fantastičan pjevač i izvođač, i kao on sam i kao Cherrie Ontop, i ima tjedne nastupe u kabaret klubu u Belfastu, ali nažalost, čini se da će proći neko vrijeme prije nego ponovno možemo održavati nastupe uživo. No bio je zauzet s ostalim projektima Ansambla iz Belfasta, snimili smo i nekoliko emisija tijekom karantene koje smo prenosili uživo.
Osim ovog fijaska s COVID-om, odlično je, pravi je uzor za ljude u Sjevernoj Irskoj. Prošle smo godine snimili dokumentarac za BBC pod nazivom „Cherrie, ja i HIV”, tako da je njegova priča trenutno objavljena i više nego prije.
Stvarno sam zadivljen njime. Nije morao podijeliti svoju priču, mogao ju je zadržati za sebe. No učinio je to kako bi pomogao drugim ljudima i bio svijetla točka svima onima koji također pate, a to je za njega imalo svoju cijenu. Vani je mnogo vrlo zlobnih ljudi, i nažalost, svi imaju pametne telefone.
- Na čemu sada radiš?
Upravo smo snimili kratku komediju pod nazivom „Gone Viral” koju sam napisao i režirao. Producirao ju je Raymond Lau iz Green Dragon Media, a financirao Northern Ireland Screen. Radi se o sredovječnom muškarcu koji očajnički želi postati popularan na društvenim mrežama tijekom pandemije COVID-a dok je zatvoren u svojoj kući sa suprugom u Sjevernoj Irskoj. Napisao sam je tijekom prvog lockdowna, oko Uskrsa, a onda smo bili te sreće da smo je uspjeli snimiti u jednom od kratkih perioda između različitih lockdowna, a sada radimo na tome da je pretvorimo u seriju.
Imam i nekoliko novih dokumentarnih projekata u razvoju pa se nadam da će se svijet što prije vratiti u normalu da se možemo vratiti snimanju filmova!
- Nekoliko riječi o 99 i adaptaciji tvog filma na nekoliko jezika?
Ovo je stvarno nevjerojatna prilika da se „Cherrie” podari novi život. Naše projekcije na festivalima uglavnom su bile ograničene na englesko govorno područje, tako da nam 99 pruža odličnu priliku da Mattovu poruku prenesemo ljudima koji je inače ne bi čuli.
Možda će netko tko stvarno treba čuti Mattovu priču vidjeti film i pronaći malo nade i svjetla. A s redateljskog stajališta, uvijek je sjajno imati što širu publiku za svoj rad, tako da sam apsolutno oduševljen što je film preveden na sedam jezika!