Lilly živi u napuštenoj kući usred šume. Ona pali vatre, pili drvo, zabija čavle i igra se u blatu zajedno sa svoja dva brata.
Ipak, spletom okolnosti, Lilly i njena obitelj primorani su otići iz svog doma u gradsku kuću od cigle, daleko od prirode.
Hoće li ova mala 9-godišnjakinja pustiti nove korijene?
Redateljica: Sanne Rovers
Fotografija: Jefrim Rothuizen
Zvuk: Bouwe Mulder
Urednik: Tim Roza
Muzika: Michiel Thomassen
Prijevod: Zoran Dugorepec, Karlo Solina
Intervju
Sanne Rovers Redateljica
„Cijela obitelj još uvijek gleda moj film otprilike svake godine jer im je to tako lijepa uspomena! To im je kao povratak u prošlost na 15 minuta.”
- Reci nam nešto o sebi, Sanne.
Ja sam redateljica dokumentarnih filmova, ali nisam školovana za redateljicu. Studirala sam jezik i kulturu te sam se specijalizirala za film i televiziju, što mi se jako svidjelo.
U jednom sam trenutku shvatila: „Oh! Moguće je studirati film, ali je moguće i postati redatelj!”. Počela sam volontirati na lokalnoj televiziji te sam pohađala tehnički tečaj snimanja i montaže. Zatim sam u Venezueli, zajedno s prijateljicom Evom van Roekel koja je dio vremena tamo živjela, 2009. godine snimila 50-minutni kratki dokumentarni film.
Ovaj prvi film bio je nešto kao moj način da uđem u Kids & Docs. Riječ je o specifičnoj radionici u Nizozemskoj za razvoj kratkih dokumentarnih filmova o mladima i za mladu publiku, koju organiziraju IDFA i Cinekid, festival dječjeg filma. Tijekom ove radionice razvila sam „Divlji ljiljan”.
- Kako si upoznala Lilly i njezinu obitelj?
U to je vrijeme skvoterska zajednica bila prilično raširena u Nizozemskoj, ali vlada je uvela novi zakon koji zabranjuje squatting u cijeloj zemlji.
To je značilo da će mnoge zajednice jednostavno nestati, a ja sam mislila da je to prava šteta. U tim mjestima živjelo je mnogo obitelji koje su se morale preseliti.
Stupila sam u kontakt s mnogo ljudi, a onda sam pronašla ovo mjesto u šumi gdje nikad prije nisam bila. Upoznala sam nekoliko obitelji koje su tamo živjele, a najviše mi se svidjela Lillyna obitelj. Imala je 9 godina, savršenu dob u kojoj je stvarno mogla razmisliti o svojoj situaciji.
Rušenje se trebalo dogoditi u vrlo kratkom vremenu, tako da je sve išlo vrlo brzo.
- Logično je pomisliti da nije lako vjerovati redatelju koji želi snimati djecu. Kako si uvjerila Maaike, Lillynu mamu?
Rekla sam joj da želim napraviti portret njihovog načina života. Pokazati kako su sve to vrijeme živjeli u šumi i pokazati promjenu s kojom će se njena obitelj suočiti.
Mislim da je film također bio jako lijep način da Maaike sačuva mjesto gdje su njena djeca rođena, gdje su odrastala i gdje su imala mnogo uspomena.
Kad ste mi rekli za ovaj intervju, mislila sam da bih mogla nazvati Maaike jer je prošlo dosta vremena otkako smo razgovarale. Jučer sam je nazvala i rekla je da cijela obitelj još uvijek gleda moj film otprilike svake godine jer im je to tako lijepa uspomena! To im je kao povratak u prošlost na 15 minuta, i mislim da je Maaike to vidjela od samog početka. Shvatila je da će jednog dana u budućnosti to gledati zajedno, kao način da se prisjete ovog trenutka koji je obilježio njihovo djetinjstvo.
„Uvijek postoji čudan odnos između redatelja i „glavnog lika”. Nešto posebno.”
- Što je drugačije kada snimaš djecu?
Najvažnije je uhvatiti stvarnost na razini djeteta. Kamera ih ne bi trebala gledati s visoka, trebali biste ostati na njihovoj razini.
Druga je osobitost držati kameru u ruci kako bi bila u skladu sa živošću djece koja su uvijek u pokretu. Htjela sam vrlo živahno snimati kada se djeca igraju u šumi i na ulici, a fiksniji stil kamere onda kada djeca stignu u svoju novu kuću, kada izgledaju tužno i dosadno im je, dok su zarobljeni unutar svih tih cigli.
Također, ako intervjuirate odraslu osobu, to može trajati sat vremena ili čak sat i pol. Ali s djetetom je teško prijeći 20 minuta ili pola sata!
- Bi li rekla da je spontanije ili možda prirodnije snimati djecu?
Stvarno ovisi o temi. Ako snimate film o djetetu koje prolazi kroz ozbiljne probleme, poput bolesti, sljepoće ili autizma, mislim da bi to bilo potpuno drugačije i puno teže.
Snimila sam tri dokumentarna filma o mladima i jedan o tinejdžerima. Svi oni imaju nešto zajedničko: uistinu se bave slobodom, razigranošću i domišljatim umom djece. To je nešto što mi se jako sviđa.
- Kako je Lilly danas? Sad je vjerojatno već u ranim dvadesetima!
Lilly ima 21 godinu! I dalje sam u kontaktu s njezinom majkom preko Facebooka ili kad se nešto događa u vezi s filmom. Na primjer, rekla sam joj da će film biti na 99 i ona je oduševljena time.
Njoj je jako dobro, kao i njezinoj braći Melvinu i Robbinu. Sada je studentica, a još uvijek živi s majkom. Više ne žive u kući koju vidite u filmu. Žive u drugom selu, bliže prirodi.
Još sam uvijek u kontaktu s puno ljudi koji su bili u mojim filmovima, s nekima od njih sam sad jako bliska. Uvijek postoji neobičan odnos između redatelja i „subjekta”, „glavnog lika”, ako to mogu tako reći. Nešto posebno.
- Koji su tvoji trenutačni projekti?
Pa, prvo sam kao redateljica preživjela cijelu COVID krizu tako što sam uspjela snimiti dva filma!
S još 11 redatelja napravila sam cijeli film za svojim računalom tijekom prvog lockdowna, što je bilo prilično neobično… Zove se „#Lockdocs”. Uključili smo djecu diljem Nizozemske, ali i u drugim zemljama, koja se morala snimati pametnim telefonima. Intervjuirali smo ih i putem Zooma. Ideja je bila saznati kako oni doživljavaju izolaciju.
Snimila sam i 66-minutni dokumentarni film o Nizozemskoj nacionalnoj operi pod nazivom „Ludi dani”. Kako raditi probe za operu usred zdravstvene krize? Kakav je osjećaj nositi maske, biti udaljeni metar i pol jedni od drugih, strahovati da bi se zgrada opere svakog trenutka mogla zatvoriti…
Sada radim na projektu na kojem sam radila prije krize koronavirusa. Radi se o filmu o volontiranju u prirodi u Nizozemskoj. Bit će kao mozaik, s puno ljudi koje pratimo kroz godišnja doba.
- Nekoliko riječi o 99 i adaptaciji tvog filma na nekoliko jezika?
Ako redatelj postavi film na Vimeo, svatko ga može pogledati, ali… nitko ga neće pronaći!
Mislim da je sjajno imati platformu s pažljivo odabranim filmovima kao što je 99 jer će i ljudi iz drugih zemalja moći gledati moj film.